Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

srijeda, 04.01.2012.

Bitke tijekom bitaka Američkog rata za nezavisnost

Bitka na otoku Jersey – 6. siječanj 1781. (nastavak)

U 0800 sati, francuski vojnici iznenada su upali u kuću otočnog guvernera Mosesa Corbet, i doslovce ga zarobili u krevetu u zgradi vlade (Government House u dijelu grada Le Manoir de La Motte). Barun DeRullecourt uvjerio je britanskog guvernera Corbeta da je na tisuće francuskih vojnika iskrcano na otoku i zatražio da mu se on i ostali članovi vlade predaju. U nedostatku istinite informacije, guverner Corbet je u tu priču i povjerovao. Tako je nadnevka 6. siječnja 1781. francuska prva napadačka skupina zauzela obrambene pozicije u samom gradskom središtu na Royal squeru usred glavnog otočnog grada St. Helier i to dok je većina grada još spavalo.

Barun DeRullecourt zatražio je od guvernera Corbeta da ode u britansko vojno zapovjedništvo koje se nalazilo u utvrdi Elizabeth Castle i od njih zatraži polaganje oružja, jer u protivnom grad će biti spaljen, opljačkan, a i civili bi mogli nastradati. Međutim, srećom po Britance, britanski zapovjednici bili su vrlo mladi i pravi profesionalci (zapovjednik utvrde Elizabeth Castle, satnik Mulcaster, kao i 24 godišnji zapovjednik garnizona bojnik Francis Peirson posumnjali su u istinitost guvernerove priče, jer njihove predstraže i straže nisu poslale nikakva izvješća o bilo kakvim borbama i nazočnosti tolikog broja francuskih vojnika na otoku.

Mladi bojnik Francis Peirson odmah je podigao na uzbunu svoj garnizon, a poslao je i skoroteču zapovjedniku otočne milicije koja se tada nalazila u dijelu grada Mont čs Pendus (Westmount) da mu se pridruže u napadu na francuske vojnike koji su se utvrdili na glavnom trgu. Ubrzo je bojnik Francis Peirson imao na raspolaganju oko 2000 vojnika i pripadnika otočne milicije s kojima je odlučno krenuo u napad na utvrđene francuske vojnike na trgu.

No, 2000 vojnika koje je doveo bojnik Peirson bilo je malo previše, pa skoro dvije trećine vojnika i britanskih zapovjednika nisu uopće mogli shvatiti gdje je protivnik i gdje trebaju zapodjenuti borbu. Međutim, dio 78. pješačke pukovnije uputio se u dio grada Mont de la Ville (danas je to Fort Regent) gdje su zauzeli položaje za borbu i time odsjekli jedini mogući smjer kojim su se francuski vojnici mogli izvući iz grada.



Francuzi su pronašli topove, ali nisu imali streljivo i barut za njih, pa im je na raspolaganju ostalo samo pješačko i osobno naoružanje. Kada je bojnik Peirson izvješten da se dio vojnika 78. pješačke pukovnije utvrdio na Fort Regentu on je izdao nalog za napad na francuske vojnike. Istodobno je uzbunjena i britanska 83. pješačka pukovnija koja je krenula iz Grouville tražiti francuske vojnike (koji su navodno negdje na otoku skriveni).

U napad su prvi krenuli vojnici iz sastava britanske 78. pješačke pukovnije uz potporu jedne pješačke satnije iz sastava britanske 95. pješačke pukovnije, te nekoliko odreda otočne milicije. Ostale britanske postrojbe zbunjeno su pucale u zrak uopće ne vidjevši protivnika. Bojnik Peirson praćen vojnicima 95. pješačke pukovnije napredovao je prema Avenue du Marche gdje su se povukli francuski vojnici okupljeni oko baruna de Rullecourt i tu je došlo do završne bitke.

Bitka je kratko potrajala (oko 30 minuta), ali je bila žestoka. Bojnik Peirson smrtno je pogođen, a na drugoj strani ranjen je i barun de Rullecourt. Nakon pada baruna dio francuskih vojnika se predao, ali je manji dio potražio zaklon u okolnim kućama i nastavio pružati otpor sve dok nisu poginuli ili bili zarobljeni. Nakon završene bitke u gradu St. Helier počela je bitka u gradu La Rocque kamo se iskrcalo 200-tinjak francuskih vojnika iz sastava četvrte napadačke skupine.

Tijekom bitke u gradu La Rocque 45 britanskih grenadira iz sastava britanske 83. pješačke pukovnije hrabro je pružalo otpor francuskim vojnicima do dolaska pojačanja iz grada Grouville, odnosno matične pukovnije. Nakon pristizanja pojačanja Francuzi su poraženi. Oko 70-tak francuskih vojnika je zarobljeno, a 30-tak ih je bilo mrtvo i ranjeno. Preostalih 100-tinjak francuskih vojnika uspjelo se dokopati brodova i otisnuti na pučinu.

Ukupno je poginulo 30-tak francuskih vojnika, još toliko ih je bilo ranjeno, a oko 600 ih je bilo zarobljeno. Barun brigadir de Rullecourt umro je od zadobivenih rana slijedeći dan. Britanci su imali približno isti broj ranjenih i poginulih kao i Francuzi, Nakon bitke Britanci su proveli opsežnu istragu i došli do zaključka da su Francuzi imali pomagače na otoku. Barun De Rullecourt imao je planove utvrda, skice razmještaja obrambenih kula, razmještaj i broj topova, točan broj britanskih vojnika i milicije, imena časnika i zapovjednika, te još nekoliko vrijednih vojnih obavještajnih podataka, a na samrti je rekao da bez 'dobrog prijatelja' na otoku Jersey, on ne bi došao. Kasnije je taj 'dobri prijatelj' otkriven i uhićen. Bio je to ugledni gospodin stanovnik otoka gospodin Le Geyt, a u nekim povijesnim zapisima stoji da je bilo više optuženika za izdaju i pomaganje Francuzima.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!