Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

srijeda, 28.12.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Bitka na King's Mountain – nastavak

Uvod u bitku – obostrane priprave

Dakle, zapovjednici kontinentalne milicije Virginie, Sjeverne i Južne Karoline nakon ozbiljnog shvaćanja prijetnje britanskog bojnika Fergusona okupili su sve svoje snage koje su narasle na oko 1100 pripadnika milicije koji su u povijesti zapamćeni kao 'Overmountain Men' (po pustinji zapadno od grebena Appalachian planine). Prvi susret i smotra 'Overmountain Men' bio je na Sycamore Shoals u blizini današnjeg grada Elizabethton (Tennessee) nadnevka 25. rujna 1780.

No, nakon ovoga kratkog predaha 'Overmountain Men' morali su ubrzano krenuti dalje, a sada je prijetila opasnost da se sukobe s pripadnicima plemena Cherokee čiju su zemlju trebali priječi. Sreća se ovaj puta osmjehnula pripadnicima 'Overmountain Men' jer je šogor brigadira Clevelanda, Joseph Martin (trgovao je s Cherokee, pa su mu oni i vjerovali), uspio dogovoriti slobodan prijelaz zemlje Cherokee.



Do 30. rujna 'Overmountain Men' izbili su na područje Burke County (Kvekerske livade) u Sjevernoj Karolini gdje su se spojili s 350 pripadnika milicije North Caroline koje je doveo brigadir Benjamin Cleveland. Tako je sada brojčana snaga kontinentalne milicije narasla na 1400 ljudi, a tim odredom zapovijeda čak pet brigadira što nije dobro vojnički gledano (mora biti samo jedan zapovjednik). Bez većih problema dogovoreno je da glavni zapovjednik bude brigadir William Campbell, a ostala četvorica bit će mu zamjenici i vodit će svoje odrede.

Odore kod pripadnika kontinentalnih milicija nije bilo, pa su se ljudi odjenuli po svom nahođenju. Oružje kontinentalaca također je bilo raznoliko, od lovačkog, otetog u Pennsylvaniji od njemačkih 'hessena', pa do indijanskih sjekirica. Na drugoj strani kod Torijevaca postoji nešto britanskih vojnih odora (crvenih vojničkih kaputa - mundira), a isto je stanje i s oružjem.

U međuvremenu, dva dezertera kontinentalaca prebjegla su k bojniku Fergusonu i obavijestili ga da se prema njemu kreću znatnije snage kontinentalnih milicija. Zašto je bojnik Ferguson čekao čak tri dana da nešto poduzme ostat će zauvijek nejasno. Naime, mogao se povući natrag prema nastupajućim odredima lorda Cornwallisa ili barem prema gradu Charlotte. No, on je ostao u taboru na Kraljevskoj planini i jedino što je uradio poslao je brzoteču (kurira) lordu Cornwallisu s molbom za pojačanjem. No, poruka će stići prekasno (dan nakon bitke).



Nadnevka 1. listopada bojnik Ferguson i dalje ostaje pasivan u North Carolina i poziva po drugi put kontinentalne milicije na predaju. Kontinentalci su sada napokon dobili točnu poziciju lojalista i o njihovoj brojčanoj snazi koja je također do 6. listopada narasla na oko 1500 ljudi. Problem kontinentalaca je bio što svi nisu imali konje (samo 900 njih bilo je na konjima), pa su oni poslani naprijed da zaustave daljnje kretanje lojalista. Cijelu noć 6. na 7. listopada padala je jaka kiša. Do ranog poslije podneva kontinentalci su uspjeli doseći padine Kraljevske planine.

Početak bitke – 1500 07LIS1780

Bitku je (napad) započelo onih 900 kontinentalaca koji su stigli na konjima (među njima bio je i John Crockett, otac Davy Crocketta kasnijeg heroja bitke kod Alama). Kontinentalci su ustrojili osam napadačkih skupina od 100 do 200 ljudi. Nadalje, bojnik Ferguson nije ništa poduzeo za osiguranje svog tabora. Nisu postavljena bojna osiguranja i nisu izgrađeni paljbeni položaji, a i on sam uopće nije svjestan da se u podnožju planine već nalaze napadačke kolone kontinentalaca. U taboru lojalista bilo je oko 1100 ljudi, a od toga samo oko 100-tinjak britanskih vojnika koji su pratili bojnika Fergusona na njegovoj misiji.



Kontinentalci su napad počeli napadačkim skupinama pod zapovijedanjem brigadira Seviera i Campbella i to uz pokliče koji su 'ledili krv u žilama'. Bile su to najdalje napadačke skupine. Britanski satnik DePeyster okrenuo se bojniku Fergusonu i rekao: 'Ovo su prijeteći vriskovi, ovo neće na dobro izaći, to su prokleta deranja gospodine bojniče!'. Ostalih sedam napadačkih skupina kontinentalaca vodili su brigadiri Shelby, Williams, Lacey, Cleveland, Hambright, Winston i McDowell i upravo ove napadačke kolone potpuno su iznenadile lojaliste (časnik lojalista Alexander Chesney kasnije je ispričao da uopće nisu ni slutili da su im kontinentalci tako blizu).

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!