Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 20.09.2008.

Čerkezi

Čerkezi – narod Kavkaza

Antički pisci spominju ih pod imenom 'kerketi', okolni narodi nazivaju ih 'čerkezi', a oni sami za sebe kažu da su Adige. U nekom neslužbenom prijevodu to bi moglo značiti 'stanovnici obala', a neki ruski stari zapisi spominju ih i kao 'dzihurš' ili 'kosogi, kasagi'. Podijeljeni su u plemena koja se nazivaju: Abadzehi, Bezlenjevci, Bžeduhi, Hatukajevci, Jagerukajevci, Kabardinci, Mamhegi, Natuhajci, Šapsugi, Termigojevci, Ubihi i Žanejevci, a nastanjuju srednji i sjeverozapadni Kavkaz (Stavropoljski kraj). U 13. stoljeću potpali su pod Gruzine (Gruzijce) i poprimili kršćansku vjeru. Stalno potiskivani i ugnjetavani od Tatara podredili su se ruskom caru Ivanu IV. Groznom 1555. godine. Kada su Rusi napustili Kavkaz Tatari Čerkeze opet obraćaju na islam. Temeljem odredaba Jedrenskog mira 1829. Rusi opetovano zaposjedaju Kavkaz i nailaze na oružani otpor 'Čerkeza' koje vodi Šamil. U tim ratovima koje je povijest ratova i bitaka zapamtila pod nazivom Kavkaski ratovi (1857. do 1864.) oko 400 000 Čerkeza bježi u Tursku, a Turci ih naseljavaju kao graničare na Balkan i u Maloj Aziji. Za Čerkeze poneki ljetopisci navode da su 'kratkoglavi, vitkog stasa i širokih ramena, a po karakternim osobinama su vrlo ratoborni i agresivni, izuzetno ponosni, krajnje osvetoljubivi i vrlo podmukli, jako skloni razbojništvu i prijevarama.' Navodi se i da su kao ratnici izuzetno ratoborni, odlični strijelci, vrsni jahači i kvalitetni pješaci. Vrlo su okrutni tijekom srpsko-turskih ratova, a nakon 1. Balkanskog rata (1912. – 1913.) povlače se s Turskom vojskom u Tursku. Tijekom 2. Svjetskog rata Nijemci ustrojavaju postrojbe sastavljene od ratnih zarobljenika Crvene armije (iako u tim postrojbama ima pripadnika i drugih naroda tadašnjeg SSSR-a), te postrojbe pod zajedničkim nazivom 'Čerkezi' bojno su uporabljene u bitkama s postrojbama NOVJ. Dakle, zaključak, ne može se baš govoriti da su Kozaci, Čerkezi ili neki drugi pripadnici, kao regularne vojne postrojbe svoje države, sudjelovali u borbama s postrojbama NOVJ. Bili su to pripadnici paravojnih postrojbi koje su se borile pod tadašnjim njemačkim zapovjedništvom na prostorima Hrvatske (Podravine i Slavonije) protiv postrojbi NOVJ i CA. Pogrešno je u povijesti izjednačavati pojedince s cijelim narodom, a ako nema države koja stoji iza regularnih vojnih postrojbi onda to i nisu vojnici, oni su paravojnici i kao takvi podliježu sudu.

Athumanunhov posebni privitak (izvadak iz Ratnih pravila i obveza)

Definicija regularnog vojnika je slijedeća: Vojnik je naoružana osoba koja vidno nosi oružje i daje jasne namjere da je spremna na uporabu istog. Odjeven je u odoru na kojoj su vidno istaknuti znakovi pripadnosti državi i postrojbi, te vidljive oznake čina i dužnosti.

Onog trenutka kada takva osoba bude ranjena ili povrijeđena na bojišnici prestaje se smatrati vojnikom i postaje ranjenik (bez obzira pripada li protivniku ili vlastitim snagama), pa se prema takvim osobama mora odnositi u skladu s ratnim pravima i obvezama (mora im se pružiti pomoć i zbrinuti ih).

Vojnici koji odbace oružje i prestanu pružiti oružani otpor, te to jasno daju do znanja ističući važeće znakove predaje, postaju ratni zarobljenici, te se prema njima opet mora odnositi kako to propisuju ratna pravila i obveze.

Osobe koje pak nose oružje, a nisu u odorama na kojima su jasno vidljivi znaci pripadnosti međunarodno priznate države kojoj pripadaju, ili pak su te osobe zatečene u odori vlastitih snaga, a nisu njezini pripadnici, onda su to paravojnici, ili teroristi, a postupak prema takvim osobama opet je lijepo propisan u ratnim pravima i obvezama.

Posebna kategorija su civili i oni moraju biti zaštićeni i pošteđeni u najvećoj mogućoj mjeri, jer civili nemaju oružje i ne sudjeluju u bitkama. Civili zatečeni s oružjem tijekom bitke nisu civili već jedna od prije narečenih kategorija (paravojnici ili teroristi), te se prema istima tako i postupa.

Ako svega toga nema, tijekom ratova i bitaka, onda imamo čista i zakonom kažnjiva dijela ubojstva i zločin koji nemaju nikakve veze s ratom, te predstavljaju veliku sramotu za sve one koji sebe nazivaju i smatraju vojnicima.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!